Osnovna škola Kovačići usamljen je primjer obrazovne institucije u Kantonu Sarajevo koja je ozbiljno shvatila zadatak inkluzije u obrazovanju. Bez obzira na to radi li se o djeci s tjelesnim invaliditetom, oštećenim sluhom, autizmom, Downovim, Aspergerovim, Fragile X ili Dravet sindromom, ova škola nastoji učiniti sve da bi ona imala jednake prilike za školovanje i uživanje u školskim danima kakve imaju i njihovi vršnjaci bez poteškoća.
Ovim rečenicama počinje članak o inkluzivnom obrazovanju u OŠ „Kovačići“, koji je objavljen 21.03.2017. godine na portalu diskriminacija.ba. Dio članka prenosimo i na našoj web stranici, a cijeli članak možete pročitati na OVDJE.
“Činimo sve da raspored kabinetske nastave napravimo takvim da više hodaju nastavnici nego djeca. Naša škola je prepoznatljiva po asistentima u nastavi, bez razlike radi li se o djeci s tjelesnim invaliditetom ili određenim intelektualnim smetnjama, jer se trudimo da svakom djetetu obezbijedimo ono što mu treba. Organizujemo i nastavu kod kuće za učenicu koja ne može dolaziti u školu. Mišljenja smo i da bi nastava trebala biti fleksibilnije organizovana, pri čemu bi se naglasak stavljao na afinitete i interese samog djeteta.”
Za sredstva neophodna da bi se obezbijedili bolji uslovi za svu djecu Osnovna škola Kovačići neprestano aplicira. U dobijanju novca nekad uspijeva, a nekad ne. Aplicira i za asistente u nastavi, te ih trenutno, posredstvom Zavoda za zapošljavanje, zapošljava osam. Škola u Kovačićima može se pohvaliti i da ima tri pedagoga i isto toliko psihologa, čak i logopeda zaposlenog na puno radno vrijeme, što je, kako naglašava Nađa Pejak, “misaona imenica” u ovdašnjim školama. Osim njih, tu su i volonteri i volonterke za individualni rad s učenicima i učenicama, angažovani u saradnji Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Udruženja Dajte nam šansu, kojima škola zauzvrat omogućuje da polože stručni ispit.
Osnovna škola Kovačići se ističe i nesebičnom predanošću zaposlenih kojima se dodatni rad s djecom s poteškoćama ili odlazak kući djetetu koje ne može doći u školu ne uračunava u normu na osnovu koje im se obračunava plata. Sliku upotpunjuje i Vijeće roditelja čije zalaganje je rezultiralo kupovinom novih kolica i slušnog aparata za djecu kojima su ova pomagala potrebna.
“Kolektiv škole krasi humanost. Mi smo već svi stariji, fakultete smo završili davno i u naše vrijeme nije se učilo o inkluziji”, dodaje Nađa Pejak, direktorica škole.
Inkluzija obrazuje generacije
Zasluge za ozbiljno shvatanje principa inkluzije u školi na Kovačićima i usvajanje tih vrijednosti u cijelom kolektivu sadašnja direktorica prvenstveno pripisuje svojoj prethodnici, Almini Ćorović, ali i edukaciji i seminarima koje im je obezbijedilo Udruženje Duga, promotor principa inkluzivnosti.
“Na početku, kad je proces inkluzije u obrazovanju tek počeo, javnost nas je češće osuđivala zbog toga, nego što je naše napore pozdravljala. Roditeljima nije bila bliska ideja da različita djeca idu u isti razred s njihovom djecom. Zahvaljujući edukaciji pri Udruženju Duga i činjenici da su nam oni obezbijedili svakodnevno prisustvo defektologinje Vasvije Veljković koja se može posvetiti svakom djetetu ponaosob, danas je situacija daleko bolja. Veljković je danas u penziji, ali i dalje dolazi da provjeri treba li nešto pomoći.”
Princip pronalaska osnovne škole na osnovu blizine djetetovog doma u slučaju djece s fizičkim invaliditetom ili smetnjama u razvoju ne vrijedi. Roditelji su prinuđeni u cijelom kantonu tražiti adekvatnu školu koja će pružiti potrebno njihovom djetetu, zanemarujući udaljenost. Školu u Kovačićima tako pohađaju djeca iz sarajevskih opština Stari Grad, Ilidža, Novi Grad. Od 488 učenika i učenica, njih 39 ima neki oblik invaliditeta ili sindrom koji zahtijeva posebnu pažnju u nastavi, te je po broju ovih đaka Osnovna škola Kovačići najinkluzivnija u Kantonu Sarajevo.
Nemali broj ne treba nas čuditi, jer je riječ o začaranom krugu: roditelji djece s poteškoćama školu biraju prema tome kakve ona mogućnosti nudi djetetu, a upitane za mogućnosti koje nude takvoj djeci, brojne škole odgovaraju: “Pa mi ni nemamo djece s invaliditetom.”
Napori kolektiva škole u Kovačićima rezultirali su socijalizacijom različite djece koja se druže, zajedno idu na ekskurzije i brane svoje vršnjake onda kada zatreba.
“Čitavo odjeljenje se udruži u odbrani svog druga ili drugarice kojem je neko nešto ružno rekao”, ističe Nađa Pejak. Inkluzija, ukratko, stvara bolje društvo koje ima šanse za bolju i solidarniju budućnost.
